Karlovačko-afrička priča

blank

Ovo je karlovačka egzotična priča o povijesnim događajima u kojima je srce Afrike zakucalo na kratko i na našem tlu. Banane, žirafa, krokodil i slon našli su se u jednom isječku povijesti u Karlovcu, svatko u svom vremenskom okviru, slažući kockice mozaika u neobičnu sliku skoro zaboravljenih sjećanja. 

Priča o bananama

Karlovački parkovi imaju posebno mjesto u simbolici grada. Nastajali su i rasli zajedno s nastajanjem grada i još uvijek prate njegov razvoj. Umjetnost hortikulture pratila je svjetske moderne tokove koji su početkom 20. stoljeća bili kombinacija raznih stilova s egzotičnim elementima dalekih svjetova. U doba načelnika Josipa Vrbanića, a na inicijativu Društva za poljepšanje grada Karlovca, u karlovačke parkove i perivoje posađena su stabla banane. Danas je ta tradicija ostala sačuvana u malim privatnim vrtovima i skrivenim dvorištima stare gradske Zvijezde.

Visit Karlovac blog

Priča o žirafi

U ljeto 1828. godine kroz Karlovac je prošla žirafa na svom putu prema Bečkom zoološkom vrtu. Karlovačka vojska konstruira iscrpljenoj žirafi posebna zaprežna kola kako bi sigurno stigla do Beča. Putovanje od Rijeke do Beča trajalo je više od mjesec dana, a uz žirafu putuje i njezin timaritelj, četiri vojnika i zaprežna kola s kozom i kravama za mlijeko za žirafu. Za žirafu su čak nabavljene kožnate cipele s vezicama da bi joj se zaštitila kopita od kamenja na putu. Mjesta kroz koja je trebala proći žirafa dobila su detaljna uputstva o mjerama koje moraju poduzeti da bi se životinji osigurala sigurnost, zaklon i pažnja.

Do tada je u Europi samo Pariz imao žirafu, a Beč je s nestrpljenjem očekivao dolazak svoje žirafe. U Parizu je žirafa već izazvala veliku senzaciju i nastala je prava „žirafna groznica“. Sve je bilo inspirirano žirafom, od šešira do kolača. Dolaskom žirafe u Schönbrunn u Beč, ta fascinantna životinja pokreće lavinu reakcija, organiziraju se balovi i predstave u slavu žirafe, rade se slastice, dame nose šešire s roščićima i haljine u boji žirafinog krzna. 

Boja i izlomljenost žirafinog krzna i njezina egzotična pojava, utječu na promjene u umjetnosti, arhitekturi, glazbi i modi pa neki povjesničari smatraju da je upravo žirafa pokrenula novi val u kulturi i nastajanje secesije kao neopterećenog trenda nakon strogih elemenata historicizma. Beč je prednjačio u tome, za razliku od svih mjesta kojima je žirafa prolazila na svom putu do Beča, a kojima je prošla neprimijećena, ne ostavivši trag u kulturi tih krajeva.

Visit Karlovac blog
Naselja kroz koja prolazi žirafa 1828.

Priča o krokodilu

Na Zrinskom trgu dok još nije bilo izgrađenih zgrada pa je trg služio kao sajmeni prostor, 1895. godine je gostovao i jedan cirkus, pokazujući Karlovčanima egzotične afričke životinje. Cirkus bi bio kao i svaki cirkus, da se nije dogodilo nešto što je ostalo zapisano u ondašnjem časopisu “Svjetlo”:

“Do sada je sav svijet znao i učio da krokodili živu u Južnih predjelih, da ih ima na pr. u Nilu, ali da će i naša skromna hrvatska Kupa doći do te krokodilske počasti to nije nitko sanjao. Pa ipak je živa istina, da se u Kupi okupao pravi pravcati krokodil, koji je došao ovamo iz one “žarke Afrike”. Pobjegao naime prošle nedjelje u noći krokodil menažerije, što se smjestila “privremeno” na Zrinjskom trgu, pa valjda nagonom zaleti se prema Kupi, gdje ga u ponedjeljak nađoše dječaci koji su ondje ribarili. Sada se bar može Kupa ponositi da se u njoj kupao i tako eksotičan gospodin. “

Visit Karlovac blog
Preuzeto s http://www.gkka.hr/s-pozutjelih-stranica

Priča o slonu

I priča o slonu počinje s jednim cirkusom. Lokacija je ovaj put na Korani, a vrijeme jedno stoljeće kasnije. 

Cirkuska kolona najavljivala je dolazak cirkusa u grad i polako se kretala karlovačkim ulicama u svom blještavilu i šarenilu kako to kod cirkusa biva. Cirkus je postavljen uz Koranu i slonovi su krenuli preko ceste do vode kako bi se okupali. I sve bi prošlo uobičajeno da se u tom trenu u jednog slona nije zaletio auto. Svjedoci tog nemilog događaja nisu sigurni je li u Karlovcu tada bila magla ili je majstoru u autu bio malo zamagljen vid, ali sirotom slonu je ozlijeđena noga i vozaču je prijetila tužba za slonovu ozljedu na radu.

Vrativši se doma s priličnim zakašnjenjem, vozač se pokušao opravdati svojoj ženi sljedećim riječima: „Zabil sam se autom u… kak se ono zove… u žirafu z velikim uhima!“

Ne znamo epilog priče, ali se nadamo da slon nije bio jako ozlijeđen, a da je majstor poslije toga ipak uspio objasniti ženi kako izgleda „žirafa z velikim uhima“.      

Stara krama – karlovački petak

blank

Mjesto radnje: Karlovac

Vrijeme radnje: svaki petak

Glavni likovi: prodavači i kupci

Tako bi otprilike započelo pisanje lektire o karlovačkoj Staroj krami. Namjerno pišem Staru kramu velikim slovom zbog značenja kojeg ima. Stara krama nije samo mjesto ili sadržaj, nije to obično trgovanje rabljenim stvarima niti nužda socijalnih neprilika. Karlovačka Stara krama je 400 godina star dobri duh grada na četiri rijeke a petak jedan od najstarijih sajmenih dana u Hrvatskoj. U početku je bilo određeno da će sajmeni dan biti subota, ali se od toga brzo odustalo zbog velikog udjela židovskih trgovaca koji su svetkovali subotu, a bili su  nositelji trgovine u gradu, Tako je je sajmeni dan postao petak. Od tada, petak je u Karlovcu simbol za plac i staru kramu.  

Sjećam se da je jednom petak bio u četvrtak. Dogodilo se to zbog nekog blagdana kada je Stara krama s petka premještena na četvrtak i jasno mi zvoni u glavi rečenica: “Ej, znaš li da je ovaj tjedan petak u četvrtak ?“ Većinom je petak ipak u petak.

Stara krama je najživopisnije i najšarenije mjesto u gradu kada se plato ispred Aquatike na Korani pretvara u tržnicu, shopping centar i burzu antikviteta. U svom začetku Stara krama bila je na lokaciji u Florijanskoj ulici, na trgu ispred današnjeg Vatrogasnog muzeja. Kasnije se preselila na Strossmayerov trg u neposrednoj blizini glavne gradske tržnice u Zvijezdi, a izgradnjom tržnice u Novom centru, stara krama je postala i ostala vjerna pratiteljica glavnog trgovačkog zbivanja u gradu dok nije prerasla i te okvire pa je preseljena na rubni dio grada, Ilovac. Otvaranjem prostora Športsko rekreacijskog centra na Korani, Stara krama se vraća u grad, na zadovoljstvo svih ljubitelja starina i recikliranih stvari. Zanimljivo je danas gledati „buvljak“ s gomilom starih stvari ispred modernog zdanja Aquatike – slatkovodnog akvarija Karlovac i promatrati vremensku crtu koja spaja povijest i budućnost.

Petak u Karlovcu znači lutanje po Staroj krami u potrazi za fragmentima povijesti i uzbudljivo putovanje od jeftinog kiča do vrijednih antikviteta. Pred vašim nogama razasuto je neiscrpno blago tavana i podruma, raznovrsni ostaci kulturne baštine Karlovca i svijeta, ukrasni predmeti od baroka do moderne umjetnosti, suvenirska scena od New Yorka preko Cape Towna do Tokija, povijesni artefakti industrijske baštine, knjige, časopisi, numizmatika… sve od vrijednih svjetskih rariteta do kombinea iz bakinog ormara. 

Stara krama je mjesto gdje 10 kuna katkad vrijedi beskrajno puno i uvijek krije mali povijesni spektakl. 

„Stara krama krije stare knjige kaj nas uče
da ni jedan život ni od jučer,
da je bilo kako je baš bilo,
da bu bilo kak bu nam se snilo,
da je Karlovac oduvijek bil grad
s četiri rijeke, starim gradom, pola vijeka mlad,
i sa Zvijezdom u sredini, pravi velegrad!

I sad znam, moram kupit knjige teške povijesti,
i već znam, teško je sve to meni nositi.

Al ne dam se, cjenkam se, za te odbačene stvari,
za koje znam da ponekad, nitko za njih ni ne mari.

Pa krenem dalje lutajući tražeći još nešto,
nađem fertun, Kalimera, i peto i šesto,
pa ogladnim i kupim si kotlovinu s kruhom,
od težine povijesti vratit ću se s bruhom.

Svete slike, pisanice, knjige i gobleni,
porculanske lutke, patuljci i krigle,
drveni kredenac kaj su godine ga stigle,
i baš svega ima od lokomotive do igle.

Malo gore, malo dolje,
uvijek imam za to volje,
lijevom rukom u baroku,
desnom nogom već u skoku.

Stare slike s razglednica,
mesingana posudica,
na tufnice oni lonci,
karlovački grb u bronci.

Tri za deset, il pedeset,
ajde spusti malo cijene,
i dodaj na vagu, brate,
dvije čaplje drvene.

Stara knjiga o Karlovcu,
još je trag od kuge nutra,
prašne slike nepoznate
otkrivaju davna jutra.“

Karlovac kroz 6 osjetila

blank

Karlovac je grad na četiri rijeke, grad susreta, grad parkova. Grad je to u kojem se možete okupati u četiri rijeke u jednom danu, susresti se sa starim prijateljima sasvim slučajno jer svi putevi vode kroz Karlovac ili nesmetano ispijati kavicu u zelenom hladu mnogobrojnih parkova. 

U današnjem nemilosrdnom takmičenju za najbolju turističku destinaciju, odvija se prava velika bitka u sakupljanju turističkih bodova. Svaki pojedinac je važan, broje se noćenja, izvanpansionska potrošnja, stvara se novi branding destinacije, marketinške agencije profesionaliziraju se i specijaliziraju za što maštovitije turističke kampanje. 

Visit Karlovac blog

U šarenilu fotografija i reklama zaboravlja se katkad da je idealno mjesto za turistički posjet upravo ono u kojem se nalazite, bile to šarene ulice svjetskih metropola, mala farma na istočnoj obali tropskog arhipelaga ili jednostavno Karlovac. Svugdje ćete naići i naći ono što tražite. Kao i svi gradovi na svijetu, Karlovac je poseban. U detaljima grada skrivene su i povijest i budućnost, a ako pažljivo gledate, otkrit će vam svoju neobičnu priču i zagrnuti modro-zelenim plaštom trenutka sadašnjosti. Bit će to jedna posebna ljubav. 

Bitni su vam brojevi? Zakoračite u povijesnu jezgru Karlovca građenu u obliku šesterokrake zvijezde i pustite neka svih pet stoljeća struji kroz vas, od pradavne močvare, preko hladnih zidina renesansne utvrde, do razigranih nota današnje klupske scene grada. Čitajte između redova u petorednoj Promenadi, jedinstvenom biseru parkovne baštine grada. Dozvolite sami sebi luksuz da vrijeme stane i preokrenite brojeve naopačke. Okupajte se ljeti u jednom danu, u sve četiri rijeke, na samo dva mjesta. Nemoguće? Hmm… Osjetite sve dimenzije karlovačkih 3D parkova. Prebrojite ima li doista 4.321 korak oko Zvijezde. Ma, prebrojite i rijeke za svaki slučaj, tko zna…

Visit Karlovac blog

Karlovac je grad nastao kao šesterokraka utvrda Zvijezda i doživljava se u cijelosti kroz šest osjetila. Vid je najbolje aktivirati pogledom sa starog grada Dubovca i pustiti ga da otplovi Kupom, luta zelenim parkovima i proučava detalje povijesti. Sluh služi da čujete tišinu noćnih ulica i svirku gitare na Korani. Njuh će osjetiti svježinu maglene zore, miris lipovog cvijeta i toplog peciva iz pekare. Dodir je osjetilo koje je zapostavljeno u turističkoj ponudi, a tako bitno; osjet ljekovite vode Korane, škakljanje trave na bosim nogama, dodir orošene čaše piva i hladnoća kamena karlovačke utvrde. I neprocjenjivi zagrljaj starih poznanika u gradu susreta. Okus sladoleda u vrućim danima ljeta, slatkih i slanih domaćih jela ili jednostavno, okus hladne bistre karlovačke vode s izvora. A ako vam nedostaje jedno od osjetila ili samo želite pojačati doživljaj, uključite šesto osjetilo, ono nešto, prepoznajte karlovački faktor x koji se krije u osjećaju dobrodošlice u Karlovac.

Prošetajte karlovačkim ulicama. Grad iz ove priče ima sasvim osoban odnos sa svakim od nas, bilo da smo rođeni u njemu, bilo da smo tek prolaznici. Jer i najsitniji trag stope na tlu grada, bit će neizbrisiv i za Karlovac i za sve koji su se ikada zatekli u njemu. Neka to bude trag s osmijehom.

Otkrivanje skrivenih kutaka Karlovca

blank

Kao što se zanimljiv sadržaj krije između korica knjige, tako se i sadržaj grada otkriva tek kad uđete u njega. Kako čitati grad? Karlovac se čita kroz svaki korak, pogledom prebirući napisane retke ove neobične knjige u kojoj ste se našli poput Alise u zemlji čuda i postali na trenutak glavni lik. Grad se čita i između redova kroz skrivene kutke izostavljene u turističkim brošurama. 

Karlovčanima je njihova svakodnevica uobičajena i katkad dosadna. Red poslovnih obaveza, pokoja kava u obližnjem kafiću u parku ili unutar zidina Starog grada, ljetno popodne s kupanjem na rijekama, večernji izlazak na svirku, jutarnja misa u baroknoj crkvi, zimsko sanjkanje u šancu, odlazak na predstavu u kazalište Zorin dom, subotnje jutro provedeno u kupovini na gradskoj tržnici i jabuke … mmm… netom ubrane mirisne jabuke iz vrta.  

Visit Karlovac blog

Naša svakodnevica vama će biti vrhunski doživljaj! Vjerujte! Otvorite tu knjigu Karlovca koju imate pred očima i postanite dio nje. Okrenite početnu stranicu ili krenite od sredine knjige, nadopišite u nju što želite, dodajte likove, snimite film. Uživajte u Karlovcu! 

Ako putem imate osjećaj da vas netko prati, ne, nisu to kamere! Najvjerojatnije je da vas gledaju oči usnule sove iz krošnje lipe, golub iz duplji stare platane ili vjeverica na Crnoj promenadi.   

Početna točka otkrivanja grada počinje prvim korakom. Kad krenete u potragu otkrivanja skrivenih kutaka Karlovca možete početi s magičnim trokutom na ulazu u Zvijezdu koji je omeđen nekadašnjom Gradskom kavanom, a današnjim Papa’s barom, spomenikom žabi i Paviljonom Katzler. Tri simbola grada iz različitih dimenzija vremena. Jeste li pročitali „spomenik žabi“? Da, imamo spomenik žabi. 

Ne bi bilo u redu da vam otkrijemo cijeli sadržaj knjige o Karlovcu, nabrojat ćemo vam samo naslove nekih poglavlja. 

Riječna luka na obali Kupe na Gazi podsjetnik je slavne prošlosti dok je Karlovac bio lučki grad. Arheološki ostaci kapele svetog Josipa na Strossmayerovom trgu odvest će vas u još davniju povijest. Križ na zvoniku crkve Presvetog Trojstva služi nam kao barometar i okrenut će se okomito na Radićevu ulicu kao nagovještaj promjene vremena. Mistični prolazi u rubovima šančeva pradavni su tuneli koji vode sve do bunara u dvorištu starog grada Dubovca. Za ovo zadnje navedeno ne potpisujemo izjavu o istinitosti navoda.

Visit Karlovac blog

Čitajući poglavlje o Zvijezdi, vidjet ćete da je svaka kuća jedinstvena, mnoge od njih imaju karakteristične prozore na krovištima u obliku malih kućica. Između kuća otkrit ćete uske prolaze koje Karlovčani nazivaju gasice, služili su kako se požari ne bi širili s kuće na kuću ako opet zavladaju gradom. Ako ste ljubitelj filmova, naći ćete se možda na poznatoj sceni iz nekog blockbustera, to je znak da se nalazite u dijelu grada kojeg nazivamo Kineska četvrt. Iz filmske stvarnosti došetat ćete se do najstarijeg parka Karlovca uz Veleučilište i naći se na uzvisini iznad zadnjeg sačuvanog bedema. Osjećat ćete se kao pobjednik. 

Možda će vam u šetnji gradom jedan neobičan ulaz u podzemlje izmamiti osmijeh na lice i nećete moći odoljeti spustiti se starim stepenicama. To je javni toalet. Dio je karlovačke urbane tradicije, i često najposjećeniji turistički punkt. Izašli ste. Imate osmijeh na licu, zar ne?  

Dio tradicije je i petak u Karlovcu. Sajmeni dan. Na platou uz Koranu ispred Aquatike, pronaći ćete sve što vam treba, a da niste ni znali da vam treba. Karlovačka „stara krama“ otvoreni je prostor sajma rabljenih stvari iz svih razdoblja postojanja ljudi na ovim prostorima.  

I kao što smo rekli na početku ove priče, nama je naša svakodnevica uobičajeno dosadna stvarnost. Ali je itekako cijenimo. Vjerujemo da će i vama biti doživljaj prošetati preko pontonskog mosta na Korani, napiti se hladne vode na malom izvoru pješčane plaže i provjeriti staro postrojenje centrale i slap gdje je Nikola Tesla dobio inspiraciju za svoje izume zbog kojih je svijet danas obasjan svjetlošću. Ljeti se koranski slap pretvara u neformalni hidromasažni rehabilitacijski punkt. (Molimo pročitati upute prije upotrebe, a o doziranju, mjerama opreza i nuspojavama upitati nekoga tko zna.)

I ne zaboravite, da biste dobro pročitali grad, obratite pažnju na prazne retke poglavlja. Tu je mjesto gdje ćete sami pisati sadržaj kad upoznate najveće čudo u gradu – Karlovčane. Zavrijedili su poneko slovo u vašoj knjizi o Karlovcu. Ljudi su to koji su uspjeli preživjeti sve sudbinske havarije, poplave, požare, epidemije kuge, ratove, i još ratova, a ipak ili upravo zbog toga, podijelit će svoj osmijeh s vama i pomoći vam ispuniti preostala poglavlja zanimljive priče o Karlovcu.

Kako se kretati po Karlovcu?

blank

Karlovac je grad koji voli svoje goste. To nam je zapisano u genetskom kodu. Stoljećima je ovdje mjesto susreta ljudi, rijeka i cesta. Ceste smo izgradili da biste vi mogli doći. Zar nije to znak da ste dobrodošli? Da vas nismo htjeli ovdje, ne bismo gradili ceste, sagradili bismo zidove. 

U redu, sad kad smo to objasnili, možete se opustiti i uživati u kretanju gradom. 

Kako uopće doći do Karlovca? S obzirom na to da je planeta Zemlja okrugla, do Karlovca ćete doći bez obzira na koju stranu svijeta krenuli. Najduže će vam trebati ako dolazite s Novog Zelanda, pa predlažemo da s te lokacije krenete prečicom, kroz središte Zemlje. S ostalih krajeva svijeta nekad se lakše dolazilo dok su kontinenti bili spojeni, ali u međuvremenu su izumljeni avioni pa niti to nije više problem. Najbliži aerodrom nam je u Zagrebu, a od tamo možete polako krenuti prema Karlovcu vlakom, autobusom, rent-a-carom ili taksijem. Ostale alternativne prijevoze prepuštamo vašoj kreativnosti. 

Kad stignete u Karlovac, najmoćnije prijevozno sredstvo za kretanje gradom su vaše noge. Ovo je grad gdje su pješaci kraljevi. Zakoračite na pješački prijelaz i uvjerit ćete se koliko ste moćni! Svi vozači automobila stat će i propustiti vas još prije nego što ste naumili prijeći cestu.  

Visit Karlovac blog

Omiljeno prijevozno sredstvo Karlovčana je i bicikl. Vama je na usluzi rent-a-bike. Bicikli su nam u povijesti bili toliko važni da smo napisali i svoja vlastita pravila o kretanju biciklom kroz grad. Danas ne vrijede više neke točke tog pravila poput one kako preticati jahače na konjima, pa smo uveli prometne znakove i biciklističke staze. Najstariji bicikl, velociped, čuva se u Gradskom muzeju Karlovac. On služi samo za fotografiranje. 

Imamo i plan za izgradnju tramvajske pruge iz 1905. godine, ali zbog sporosti birokracije tramvaja još nema. Ali postoje autobusi. I taksiji. Ponekad naiđe i fijaker upregnut čistokrvnim bijelim lipicancima pa svoj razgled slobodnog kraljevskog grada možete obogatiti kraljevskim osjećajem.    

Ako ste ljubitelj manjih kotača, role ili skejt će vam biti odličan izbor, a ako kotače uopće ne volite, sjednite u čamac ili se ukrcajte u Žitnu lađu i otplovite. Ako patite od hidrofobije, otplovite samo u mislima dok sjedite na klupi u hladu karlovačkih parkova s pogledom na crkveni sat. Takvo misaono putovanje kroz vrijeme dajemo vam besplatno.

Karlovac zimi

blank

Volite li zimu? Upoznajte Karlovac zimi, šetajući se kroz čarobne vizure injem prekrivenih krošanja karlovačkih parkova i ledom okovanih rijeka. Ne volite li zimu? Dođite prezimiti u Karlovac uz vrući čaj i kuhano vino, uz toplu peć lokalnog restorana sa savršenim zimskim jelovnikom tradicionalne kuhinje. 

Zima je ovdje bijelo tiha i šareno vesela. Karlovac je dovoljno veliki grad za slaganje šarenog zimskog mozaika događanja, a istovremeno i dovoljno mali za odabir jedne teme, samo za vas ako vi tako želite. Bez obzira na odabir teme, jedno je sigurno – Karlovac pod snijegom je čaroban! Ostavit će vas bez daha, ali ne zbog ekstremne hladnoće već zbog bajkovitih prizora koje ste zadnji put vidjeli u odjavnoj sceni romantičnog filma sa sretnim završetkom. 

Kad krenete u istraživački pohod u karlovačku zimu, ponesite sa sobom samo osnovno: osmijeh i fotoaparat. Fotoaparat služi da zamrznute prizore zamrznete u vremenu kroz jedan klik objektiva, a osmijeh služi da ga poklonite drugima i da vam se vrati. Kapu, šal i rukavice kupite od naših bakica koje se još uvijek bave tradicionalnom obradom vune. Klizaljke posudite na gradskom klizalištu i pokažite svima kako se rade piruete. Kad ste već tu pored šanca, spustite se na sanjkama niz padinu i vratite se u djetinjstvo barem na tren.   

Nutricionistički uravnoteženu prehranu za preživljavanje hladnih karlovačkih dana pronaći ćete u jednom od restorana u obliku sarme ili bunceka sa zeljem. Miris cimeta iz kuhanog vina i vanilije na slatkim delicijama nepogrešiv je putokaz za Advent u Karlovcu.  

A kad zima ogrne injem krošnje karlovačkih parkova i zaledi površine rijeka, vrijeme je za  buđenje klupske scene s kvizovima, živom glazbom i stand-up komičarima, uz onaj isti osmijeh koji ste ponijeli sa sobom u karlovačku zimu.

Dva štapa, dvije noge, dva kotača – a može i četiri

blank

Vjerojatno već i ptice na granama znaju da je Karlovac „idealan renesansni grad“. Naime, ovaj opis najčešće je upotrebljavan kada se želi objasniti specifičan izgled najstarije gradske jezgre, ali on nije samo puki opis radi opisa. Karlovac je doista izgrađen kako bi bio savršen za tadašnje potrebe i namjenu – smještaj i život vojske koja će braniti od navala Osmanlija. Međutim, pojam idealnog održao se do danas i jednako je vrijedan, iako u drugačijim životnim okolnostima.

Na dvije noge

U vrijeme užurbanog načina života, mnogobrojnih sati rada, malobrojnih slobodnih trenutaka za odmor i uživanje, svaka je minuta dragocjena. Najljepše je odmarati se u prirodi, u zelenilu, ali ponekad treba putovati i više sati da bi se stiglo u takav zeleni mir. Ne ako živite u Karlovcu ili ste njegov posjetitelj. Zahvaljujući tradiciji uređenja šetnica, parkova, perivoja i obala rijeka, staroj više od 150 godina, Karlovac se diči da je „grad u parku“. Budući da je smješten u ravnici omeđenoj brežuljcima, ovdje je lako šetati satima, a da ne naiđete na neki veći ili teži uspon. Ovakav oblik šetanja uz korištenje posebnih visokih štapova na koje se osoba oslanja i odguruje od tla, naziva se nordijsko hodanje. Međutim i hodanje treba biti raznoliko i zanimljivo, stoga je kod nas uređeno 40-ak kilometara staza u kojima ćete naći i zanimljive rute Karlovačku zvijezdu, Koransku osmicu ili Aleju platana.

Ako ipak volite hodanje začiniti s malo izazova, preporučujemo planinarenje – klasično hodanje s klasičnim štapovima uz blaže uspone. Početak može biti već u samome gradu jer će vam planinarenje do Vinice oduzeti oko 90 minuta. Ako ste spremni i za malo jaču turu, svakako odšećite do Martinšćaka. Od brda do brda, od brežuljka do brežuljka, a uvijek gradu u blizini. S rastom kondicije raste i želja za otkrivanjem novih planinarskih staza. U planinarskoj obilaznici u duljini od 30-ak kilometara uključene su sve četiri naše rijeke – Korana, Kupa, Dobra i Mrežnica. Svaka će vas dočekati i pružiti ugodan zagrljaj mirisima i bojama koje nećete zaboraviti.

Ako želite šetati šumom, ne trebate ići daleko. Šuma je u gradu. Ili je možda grad u šumi? Odlučite sami kada krenete Kozjačom s puno ucrtanih planinarskih staza. Na vama je samo da odaberete hoćete li do obližnje Kalvarije ili malo daljeg, ali prekrasnog Novigrada na Dobri. Kuda god vas put povede i kamo god da stignete, ni u kojem slučaju ne zaboravite fotoaparat jer kod nas je svaka šetnja potencijalni fotosafari.

Na dva kotača

Omiljeno prometno sredstvo Karlovčana je bicikl. Kako i ne bi bio kada znamo da je grad smješten u udolini. Što zbog Karlovčana, što zbog naših gostiju, velik dio, od ukupno 670 km biciklističkih staza u županiji, upravo je u gradu ili njegovoj neposrednoj blizini. Prateći ih, vidjet ćete sve važne znamenitosti, rijeke, ušća, kupališta i mostove. Vožnja biciklom u Karlovcu je uvijek zanimljiva. Na svakom uglu naići ćete na mjesto koje će vas navesti da se zaustavite i duboko udahnete ljepotu pogleda ili jednostavno kratko meditirate u savršenstvu zelenila koje je sastavni dio grada. Iako će mnogi koji grad ne poznaju dobro reći da se vrte ukrug zbog njegove veličine, to nije problem. Sunce će u drugom krugu biti pod drugim kutom, a i sigurno ste nešto propustili u onoj prvoj rundi, ili drugoj, ili trećoj…

Na četiri kotača ili četiri noge

Dodamo li još dva kotača i motor, bit ćemo brži, a s brzinom stiže i adrenalin. Unajmljeni Quad, s vodičem ili bez njega pruža nezaboravno iskustvo vožnjama po Kozjači ili do obližnjih brežuljaka. 

Jesmo li vas uvjerili da smo idealan grad za svakog turista željnog akcije i avanture? Ako još imalo sumnjate u to, prošećite gradom jašući na konju. S visine se sve bolje vidi… a kod nas doista imate što vidjeti!

Božić u karlovačkom kraju

Božić

Ovo je najveselije doba godine, u to nema sumnje. Sve je okićeno, svijetle tisuće lampica, po cijelom gradu osjećamo miris kuhanog vina i cimeta… tko to ne bi volio.

Osim što pripremamo svoju dušu i misli na dolazak sina Božjeg, došašće je obično doba u kojem i svoje domove pripremamo za Božić. Kako u prošlosti, tako i danas, svoje domove uređujemo kako bi bili  savršeno čisti i uredni, pečemo kolače, ukrašavamo lampicama svaki kutak stana ili kuće, ponekad i pretjerujemo. No u prošlosti je to sve bilo ipak malo jednostavnije…

U selima u okolici grada Karlovca detaljne pripreme za Božić počele bi na Tominje (21. prosinca). Tada bi se obavila zadnja nabava namirnica koje su nedostajale. Kuća bi se temeljito očistila i krenulo bi se s pripremom kolača, obično „tvrdih“ koji su mogli dulje stajati poput paprenjaka, tvrdih keksića koji su se izrađivali „na mašinu“ i sličnih. Dani do Badnjaka prolazili su u pripremama u kojima su sudjelovali svi ukućani, pogotovo djeca koja su se Božiću najviše i veselila.

Božić i običaji

Na Badnjak je u svakom kućanstvu bilo živahno, kako u prošlosti tako i danas. Domaćice su pripremale hranu za taj dan – peku kruh, kolače (makovnjaču, orehnjaču, kuglof, gibanicu, …) i poseban Božićni kruh koji je stajao na sredini stola zajedno s pšenicom, svijećom i raspelom. Djeca i mlađi članovi obitelji su kitili bor i ukrašavali kuću što je obično bilo popraćeno pjevanjem tradicijskih božićnih napjeva. Na žalost, neki običaji su već pomalo zaboravljeni ili se odvijaju tek u ponekoj kući. Jedan takav običaj je unošenje Božića u kuću. Gospodar kuće bi ranije odabrao veći naramak pšenične slame, a kada bi pao mrak i crkva odzvonila pozdravljenje, ukućani bi se okupili oko stola i u mraku tiho molili. Gospodar kuće bi izišao van, uzeo naramak slame, upalio svijeću, uzeo posudu sa zrnjem i kruh te pokucao na vrata. Netko od ukućana bi otvorio vrata, gospodar kuće bi pozdravio s „Faljen Isus i Marija“, a ukućani bi odgovorili s „Navike“. Formula kojom bi gospodar čestitao Božić razlikovala se od mjesta do mjesta, ali je obično uključivala želje za dobrim urodom, brojnim životinjama,  zdravljem ukućana te naravno, obiljem Božjeg blagoslova i mira. Prije ponoći se išlo na misu polnoćku, a nakon polnoćke bi se blagovalo jelo koje su domaćice cijeli dan vrijedno pripremale.

Božićno jutro je uvijek bilo posebno veselo, na stolu je bilo svega u izobilju i svatko je mogao uzeti koliko je htio, što nije bilo moguće u ostatku godine. Očekivao se i prvi gost koji je morao biti muškarac (ženama je bilo zabranjeno ići u goste jer se vjerovalo da donose nesreću i neuspjeh u radovima) koji je morao dobro jesti i piti, da bu sve jelo i pilo i čvrsto sjediti na stolici da bu kvočke sedele na jajima. Nakon zajedničkog obroka (u nekim selima je bio prije, a u nekim selima nakon mise) ukućani su u svečanoj odjeći odlazili u crkvu na misu, a nakon mise ispred crkve susretali su se s rodbinom, razgovarali, razmjenjivali božićnice, pjevali božićne pjesme, ponegdje zaplesali kolo. Običaj je bio da se na Božić ostaje u krugu obitelji, no to se pravilo često kršilo, pogotovo među mladima.

Božić je i danas obiteljski blagdan, blagdan kojem se najviše vesele djeca, ali i odrasli, pogotovo oni koji nisu dozvolili da im dijete koje oduvijek čuči u njima izgubi to božićno veselje, ali ne zbog poklona koje ćemo naći ispod bora, već zbog onoga što Božić uistinu jest… a Božić je nada, Božić je mir, Božić je vjera i nada u bolje sutra.

Sretan i blagoslovljen Božić!

Labatorci – strašna mitska bića s obale Kupe

Korana Karlovac

“Everyone should have legends, I think. They allow us to dream.” (Jodie Foster in “Anna and the King“)

Legenda kaže da su labatorci strašna bića koja žive u rijeci i u predvečerje izlaze na obalu Kupe, hvataju djecu koja nisu na vrijeme došla doma i od njih rade sapun. Labatorci se spominju u usmenoj predaji od dana kad je prvi čovjek stupio na tlo budućeg Karlovca. Zanimljivo je pogledati to iz jedne današnje perspektive, kad svako dijete ima mobitel i vrlo je jednostavno nazvati ga i reći da mora doma, dok u doba prije mobitela ta mogućnost nije postojala. Labatorac je poslužio kao vrlo efikasno sredstvo koji je natjerao djecu da nakon igre na vrijeme dođu doma.

Nikada nitko od nas nije vidio labatorce. Ali svi smo znali da su tu negdje uz obalu Kupe. Bili su tu davno prije nas, prije postanka grada, vladali su tamnim prostranstvima močvare između Kupe i Korane. U to davno doba samo su magle vladale nad vodama, a jedina živa bića bila cretske mahovine, kreketave žabe i šuškavi šaš. Ponegdje bi iz vode niknuo žuti lokvanj i bijeli lopoč, kontrastom boja još više naglašavajući mistiku močvarnog svijeta.

Tamne vode močvarnog tresetišta napajale su se vodom Kupe i Korane. Korana je bila dom za vodene vile čije su se duge kose mogle vidjeti na sedrenim slapovima Rastoka. Bile su prilično nestašne i zaigrane, poput kapljica slapova u kojima su živjele. Legenda kaže kao su noću krale mlinarima konje i jahale ih cijelu noć, a ujutro bi mlinar našao svog konja neispavanog i umornog, s upletenim sitnim pletenicama u svojoj grivi. Kupa uzvodno od Karlovca isto ima svoje vile, od planinskih, goranskih i šumskih vila oko njezinog izvora, do sirena u njezinom mirnijem dijelu. U virovima oko kupskih mostova i dubokim tamama riječnog korita, žive i strašni vodenjaci koji mame naivne plivače da plivaju što dalje od obale i tada zauvijek nestanu u virovima, odneseni u tajni svijet vodenjaka.

A labatorci, ta neobična i strašna bića s obale Kupe, žive tu od kada znamo. Prvi susret s labatorcima imali su graditelji karlovačke utvrde Zvijezde. Starosjedioci s Dubovca upozoravali su ih da je opasno graditi grad na teritoriju labatoraca, ali u ljudskoj je prirodi da voli izazove i pobjede. Već pri prvoj zabijenoj lopati u buduće temelje Zvijezde, velika je poplava zaustavila graditelje. Labatorci su bili ljuti i spojili su Kupu i Koranu u veliki potop. Graditelji se nisu predavali. Uporno su se borili sa svim nedaćama koje su im uvrijeđeni labatorci servirali, i poplave i požare i ratove i kugu i koleru.

Ponekad bi s gradilišta nestao pokoji pospani radni konj, a ponekad bi Kupa progutala i cijelu lađu s građevinskim materijalom koja bi netragom nestala u muljevitom dnu. U dugim zimskim noćima zvuk pucketanja ledom okovane Kupe nagoviještalo bi približavanje labatoraca, a ljudi bi se sa strahom povlačili u kuće paleći vatre u pećima da ih zaštite iskre Domaćih, malih razigranih duhova vatre koji su štitili domove od mraka, hladnoće i tuge. Led bi se sporo povlačio s proljeća dok bi labatorci smišljali nove izazove za Karlovčane, šaljući im potope i blatne bujice, surađujući sa zločestim planinskim vilama koje bi topile snjegove uzvodno od grada. Vile oblakinje kuhale bi teške kišne oblake i slale na zemlju obilne kiše, a vodostaj Kupe bi rastao dok se sve vode ne bi prelile po gradu. Labatorci bi sjedili na dnu uzburkanih voda i uživali u ljudskim nevoljama.

Ljeto bi labatorci jedva dočekali, s nestrpljenjem iščekujući prve čamce i kupače. Njihove bi ružne ljuskave glave virile između listova lopoča i vrebale naivne plivače. Sirene bi im pomagale hipnotizirajući nesretnike glasom i stasom, s cvijetom lopoča u kosi. Lopoči su kasnije dobili svoje latinsko ime Nymphaea upravo po nimfama, vodenim mitskim bićima. Bijeli lopoč je poznat po tome da sadrži alkaloide koji su se u narodnoj medicini koristili kao sedativ i protuafrodizijak. Sirene su jako dobro znale što rade. S jeseni kad bi magle opet zavladale vodama i gradom, labatorci bi uživali u plašenju ljudi izranjajući ispred kupskih lađa, ljuljajući čamce ribiča i vežući pramenove magle u čvorove oko drveća.

Legenda o labatorcima živi na tlu Karlovca već više od 400 godina. Detalji su se mijenjali kroz povijest, ovisno o sjećanju ljudi. Neki tvrde da su se labatorci pojavili s izgradnjom laboratorija tvornice lijekova, neki da su labatorci prerušeni masoni, a svjedoci koji su preživjeli bliski susret s labatorcima nikada nisu htjeli o tome pričati. I danas je legenda toliko živa da nismo sigurni što je istina, a što mit. Za svaki slučaj, ne želimo nikada naljutiti labatorce jer se bojimo da nam ne ukradu i dno i korito Kupe. A rijeka bez svog dna i korita baš i nije rijeka.

Leptir spreman za let

leptir karlovac

Karlovac je grad u parku – to svi znaju. A znate li koliko parkova ima Karlovac? Rekli biste puno. Svaki dobar Karlovčanin smatra svaki šanac parkom, svaku zelenu površinu s cvjetnjakom isto tako naziva, ali parkova službeno zavedenih tim imenom imamo – samo jedan!

Pri dolasku u centar grada, čim neki putnik prijeđe Banijanski most, s desne strane u Gundulićevoj ulici dočeka ga prekrasno uređena zelena površina u čijoj se sredini odmara Leptir. Skulptura autora Daniela Butale postavljena je ovdje 2006. godine kada je dovršen veliki projekt Rotary kluba Karlovac u kojemu su prikupljali i financirali razminiravanje gradskih područja. Kao što je leptir primjer preobrazbe neuglednoga (ružnoga) u lijepo – iz gusjenice se pretvara u leptira, tako i ovaj Leptir pokazuje promjenu iz zlih ratnih vremena u ljepši život. Samozatajni Butala, zaslužni karlovački akademski slikar i crtač koji je svojim pedagoškim, umjetničkim i humanitarnim radom obilježio slikarstvo Karlovca i Hrvatske, stvarajući Leptira, stvorio je još jedno djelo koje odiše karlovačkim ozračjem. Kao da ga je stvorio dječak koji je rastao s tim jedinstvenim poljima, rijekama i prirodom.

Stajao je Leptir gotovo neprimjetno godinama. Oni malo iskusniji sugrađani znali su da je Butala njegov autor, ali malotko je zapravo prošetao i promotrio Leptira izbliza. Ako mu se približite i dotaknete njegova krila, osjetit ćete da ona titraju. Iako su izrađena od teškog, tvrdog materijala, iznenađuje njihova lakoća i prozračnost. Šetajući oko postolja na kojemu Leptir odmara, primijetit ćete da krila dobivaju boju i mijenjaju je, ovisno o tome s koje strane gledate. Skulptura je umjetničko djelo u prostoru i promatra se sa svih strana. Takvim promatranjem šupljine na krilima poprimaju boje neba, zelenih krošanja, raznobojnih fasada susjednih zgrada… I svaki puta kada ponovite promatranje, boje će biti drugačije ovisno o tome kakvo je vrijeme ili koje je doba dana. Pred nekoliko godina (2017.), kada je Daniel Butala preminuo, ova zelena površina dobila je ime Park Daniela Butale, i time postala prvi park u Karlovcu.

leptir

Ali vratimo se samo malo vremenski unatrag, u vrijeme kada je ovdje bio rubni dio grada, kada su još bedemi stajali u svoj svojoj visini, a šančevi bili ispunjeni vodom. U to vrijeme upravo na ovome mjestu pokapali su mrtve stanovnike s Gaze (starije od Karlovca) i one koji su unatoč zabranama podizali montažne kućice i priručne radionice da bi svojim obrtničkim uslugama omogućili i olakšali život unutar bedema. Budući da se grad širio, mijenjala su se vremena i odluke, stoga je groblje moralo biti napušteno, ali ne i zaboravljeno. Možemo reći da upravo ovdje gdje Butalin Leptir širi svoja krila, prošlost i sadašnjost skladno žive za mirnu budućnost.