Skip to content

Karlovački zidići

Postoje zidine, zidovi i zidići. Zidine su u povijesti služile za obranu gradova i ljudi, a danas su turističke atrakcije. Zidovi služe za držanje kuća u uspravnom položaju i da u njih zabijemo čavlić i objesimo sliku. Ali zidići – oni nemaju nikakve veze sa zidovima i zidinama! Zidići su mjesta na kojima se sjedi u ugodnom društvu. Karlovački zidići obilježili su cijelu jednu povijest druženja i postali sociološki fenomen interakcije ljudi koji dijele isti teritorij, mjesto krojenja budućnosti i filozofije kuženja svijeta. Karlovački zidići trebali bi biti proglašeni kulturnom baštinom Karlovca.

Kroz povijest su se mijenjale lokacije zidića, a svaka generacija je imala svoj zidić. Zidićem se mogao proglasiti zid na kojem se može sjediti, rubni kamen u ulici bez prometa, kameni potporni zid za obranu od poplavnih voda, dovoljno široki zidani izbočeni rub zgrade ili kameni spomenici povoljnog oblika za sjedenje. Nije svako mjesto za sjedenje pogodno da se nazove zidić. Zidić nikada ne može biti klupa u parku ili daske Drvenog mosta jer zidići su isključivo izgrađeni od kamena ili cigle, strogo po definiciji riječi zidić.

Karlovac je i u prošlosti imao, kao što i danas ima, dovoljno mjesta za izlazak, od kafića i restorana do klubova, kina ili kazališta, ali nijedno od njih ne pruža toliko prisan osjećaj zajedništva poput druženja na nekom od karlovačkih zidića. Ipak, postoje i neka pravila ponašanja i uključivanja u društvo sa zidića pa je sjedenje na zidiću bila i privilegija koju je trebalo zaslužiti. Najbolja referenca je preporuka i poziv nekog od starijih „zidićara“ jer mjesta su ograničena, a teme druženja nikada nemaju ograničenja što može dovesti do neželjenih nuspojava kod neiskusnih novopridošlica. Na zidićima uvijek ima mjesta za nove članove željne druženja, uz poštivanje pravila ponašanja.

Povijest karlovačkih zidića počinje od kada je prvi Karlovčanin sjeo ispred dućana popiti pivo i našao tamo drugog „suzidićara“. Najlegendarniji zidići grada bili su zidić kod Miloša gdje se okupljala intelektualna elita grada s boemskom dušom, te zidić na Staroj Korani koji su stariji Karlovčani zvali „tenda“, a koji je bio specijaliziran za sve ljubitelje raznih glazbeno-filozofskih performansi. U kasnim ljetnim noćima bio je aktivan i zidić od tuševa kod jablanova s druge obale Korane i zidići s obje obale Korane na slapu, i na Kuli i iznad Turbine uz nekadašnju Caffeteriju. Svaki kvart je imao svoje lokalne zidiće, a protupoplavni zid uz Kupu dijelili su svi cijelom njegovom dužinom, od Dubovca do Gaze. Zidići su bili i ostali najdemokratičniji i najliberalniji punktovi grada, katkad rezervirani za debatni klub, katkad za trač partije.

Tradicija karlovačkih zidića nastavlja se i dalje, iako je danas teže naći mladu ekipu koja uživa u sjedenju na zidiću, tom tvrdom hladnom kamenu spoznaje, dok je starija ekipa koja je patentirala zidiće danas suviše stara za tako neudobno sjedenje na hladnom. Ulična filozofija preseljena je na društvene mreže i druženje na toplom. Ponekad se još nađe seniorska ekipa na nekom zidiću, oni su tu u službi nadzornih kamera, čuvari kvartova i putokaz ako se izgubite u gradu i u životu. Ako u ljetnim noćima prošetate uz Koranu ili prođete karlovačkom Promenadom pa na starom spomeniku vidite ekipu u žustroj raspravi uz gomilu smijeha i koji akord s gitare, znajte da je to nastavak tradicije karlovačkih zidića i da će možda baš ti mladi ljudi pokrenuti i okrenuti novu stranicu svjetske budućnosti. Jer ljudi s karlovačkih zidića imaju tu moć!

Pročitajte i ovo:

Karlovac
Mjesta i doživljaji

Drveni most

Karlovac je grad na četiri rijeke i desetak mostova u užem dijelu grada. Mostovi, naravno, služe da premošćuju rijeke i