Skip to content

Duhovi kina Edison

Rijetko koja povijest, kao povijest kinematografije, počinje od slova Ž. „Žive slike“, tako se nazivao prvi film, a tako je i počela povijest kinematografije. Na krajnjoj lijevoj strani filmske lente vremena zabilježena je godina 1895. kada su braća Lumiere prikazala prvi film na svijetu. Već na sljedećoj crtici s deset mjeseci razlike 1896., prvi film je prikazan u kinu Apolo u Zorin domu, a 1920. godine Karlovčani su sagradili zgradu kina Edison i uživali u gledanju filmova. Negdje na sredini svjetske filmske povijesne lente dugačke skoro 130 godina nalazi se prva dodjela Oscara 1929. godine koja traje do danas.

Izumom kinematografa svijet je definirao jednu od smjernica svoje sudbine. Stogodišnja povijest razvoja kinematografije imala je svojih uspona i padova, ali nikada nije zaustavljen razvoj filmske industrije. Od prvih „živih slika“ i jednog od prvih prikazanih kratkih dokumentarnih filmova „Ulazak vlaka na stanicu“ kada su ljudi u panici bježali iz dvorane misleći da će ih vlak pregaziti, rasla je i naša žudnja za uzbuđenjem, doživljajima i voajerskim porivom gledanja tuđih života, bez obzira je li to dokumentarac o divljim mačkama, futuristička drama ili ekranizirana bajka. Kino i film pružali su utjehu i bijeg od naše osobne stvarnosti. Napredak tehnologije, kako u kinematografiji tako i preko razvoja interneta, danas nam pruža luksuz imati svoje osobno malo kino na dlanu, na zaslonu mobitela.

Kino Edison je, nekako, bilo glavno kino u gradu. Ne znamo kako se izborilo za taj status jer išli smo u sva kina redom, nije nam bilo bitno. Ali Edison je ipak pobijedio i preuzeo primat, možda zbog duhova kina koji su se nastanili u njegove temelje još pri samoj gradnji jer je samo ono namjenski izgrađeno kao kino. Mi Karlovčani volimo govoriti da je kino Edison prva namjenski izgrađena zgrada za kino u Hrvatskoj, povjesničari kažu da su nas ipak pretekli Osječani sa svojom Uranijom. Ponekad baš ne simpatiziramo povjesničare jer nam unište čaroliju. Ali činjenice su činjenice, a činjenica je i ta da smo oduvijek i zauvijek vezani za naš Edison. Za nas je on prvi.

Visit Karlovac blog

Karlovac iz prošlog doba, do kuda dopire naše sjećanje, imao je četiri kina: Edison, Banija, Švarča i Luxor, ali i ljetnu pozornicu kina Luxor. Rijetko se tko sjeća kojim su redom nestajala, ali jednoga dana ih više nije bilo. Postali smo grad bez kina. Ali nismo se dali toj zloj sudbini, u inat svemu napravili smo Riječno kino i gledali predstave pod noćnim nebeskim svodom na obali Korane, organizirali Four River Film Festival i Filmsku reviju mladeži, smislili akciju Film za van, reinkarnirali kino Apolo u Domu HV, gledali filmove gdjegod se to moglo i postali epicentar filmofilije u Hrvatskoj, bez ijedne kino dvorane.

I tako, sve do ljeta 2023. i povratka kina Edison. Bit će i to, jednoga dana, zapisano u povijesnim knjigama pod naslovom „Karlovac opet ima kino!“.

Kriza kinematografije poplavila je Karlovac krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, stopeći se s poslijeratnom krizom u državi, pa je zadnji komercijalni film u to doba prikazan u Edisonu bila „Bogorodica“, s besplatnim projekcijama filma za spas Edisona, za vikend, subota i nedjelja 10. i 11. 4. 1999. godine. Zabilježeno je to kao vijest u Karlovačkom listu u ponedjeljak 12. travnja iste godine. Nakon toga, kino je zatvoreno, pa onda opet malo otvoreno do potpunog zatvaranja 2007., ali i dalje su filmovi bili prikazivani u Edisonu kao dio festivalskih i projektnih aktivnosti udruga te privatnim angažmanom filmoljubaca koji su pokušali biti aparat za održavanje života Edisona i inhalator prijeke građanske potrebe za filmskom kulturom. Edison je, u to doba, bio na pragu svojih osamdesetih, u najboljim godinama za jedno dobrodržeće kino, šarmirajući prolaznike čak i za vrijeme svog tihog sna.

Sjećanja ljudi su neobičan stroj za selektiranje samo njima važnih događaja, pa se tako i u slučaju karlovačkih kina svađamo pri pokušaju da se prisjetimo koji je zadnji film igrao u nekom od danas nestalih kina. Zorro – maskirani osvetnik, Wild Hogs, Gospodar prstenova, Carsko putovanje, Prljavi ples… spisak iz naše memorijske kartice na kraju je sveobuhvatna povijest filma s filterom subjektivnog doživljaja. Jedan od zadnjih članaka iz Karlovačkog tjednika od 18. 10. 2007. spominje najavu crtanog filma „Juhu-hu“ u kinu Edison. Možda se netko sjeti da ga je gledao.

Sjećate li se one maglovite jeseni kada je u Edisonu prikazivan horor „Magla“? Trinaest puta smo umrli od straha gledajući ga u grču, držeći se noktima za drvene stolice. Film završi, otvaraju se bočna vrata, stojimo ispred da izjurimo van – a u parku magla! Svi smo ostali stajati i nitko nije htio prvi zakoračiti van u maglu. Odjednom se nikome nije žurilo doma.

Sjećaju se ljudi redova za karte pred Edisonom. Karata je bilo nekoliko vrsta, regularne karte na blagajni, karte od preprodavača ispred kina i karte ručne izrade koje su talentirani pojedinci vješto rukom crtali za vrijeme školskog sata povijesti na kojem je učiteljica pričala o nekom fizičaru Edisonu.

Visit Karlovac blog

Ne znamo što bi Thomas Alva rekao da je imao mogućnost vidjeti gomilu nas pred zgradom koja nosi njegovo ime i kako je postao popularan u gradu koji je odgojio njegovog konkurenta Nikolu Teslu. Nikad nismo razmišljali o tome na taj način. Naše kino je bilo jače od bilo kojeg imena bilo kojeg „tamo nekog“ fizičara. Za nas, dripce s karlovačkog asfalta, Edison nije bilo ime znanstvenika, Edison je bilo i ostalo kino.

Postoji još nebrojeno puno povijesnih podataka o karlovačkim kinima i događaja koji su zabilježeni od prve projekcije „živih slika“ i isto toliko praznina na povijesnoj lenti kinematografije u Karlovcu. Filmski plakati koji su nas gledali s pročelja karlovačkih kina većinom su ostali sačuvani samo u našim sjećanjima, zajedno s osmijesima glumaca pogledanih filmova, ponekim švercanjem u kino, bježanjem s nastave da bi se stiglo na vrijeme u kino, prvim poljupcima u zadnjim redovima, tapkanjem sličica ispred kina i bacanjem novčića na crtu. Živjeli smo i u kinu i oko kina. I zapamtili fragmente mozaika povijesti samo zahvaljujući našim emocijama. Pamtimo samo srcem.

Za preostale povijesne dokaze i rekonstrukcije događaja iz povijesti kinematografije zadužit ćemo povjesničare i filmofile da nam popune rupe u sjećanju, uživajući u otkrivanju novih spoznaja pa da ih zajedno s nama sačuvaju i zapamte za gradnju nove budućnosti kinematografije, obogaćene našim sjećanjima i stvaranju novih.

(Hvala na podacima i pomoći oko rekonstrukcije povijesti kinematografije sadašnjim i bivšim djelatnicima Zavičajnog odjela Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ iz Karlovca, ekipi iz Four River Film Festivala i Kinokluba, karlovačkim filmofilima i svim Karlovčanima koji su podijeli svoja sjećanja na kino Edison.)

Pročitajte i ovo:

Kultura i baština

Grab sačuvan u Grabriku

Grabrik je mali grad unutar grada Karlovca te je, unatoč svemu potrebnome u modernom načinu života, jedna od najzelenijih gradskih