Skip to content

Od mlinova do tvorničkih dimnjaka

Na spomen imena Karlovca, većina ljudi u drugoj polovici prošloga stoljeća prvo je pomislila na industriju i vojsku. To nas i ne treba čuditi ako znamo da je Karlovac grad nastao u 16. stoljeću upravo s vojnom, obrambenom svrhom. S vremenom se povećavao broj stanovnika, a time i njihove potrebe pa je drugi pojam – industrija bio sasvim prirodan put razvoja. Međutim, put je bio malo duži. 

Visit Karlovac blog
Izvor: KAfotka.net

Temelji za razvoj industrije

Svojim povoljnim položajem na trima prometnicama i na hrvatskom pragu – stoljećima, grad se ubrzano razvijao čak i onda kada su mu bedemi i šančevi to ograničavali. Unatoč ubrzanom razvoju, Karlovac je ostao relativno malen grad. Najviše prometa odvijalo se na rijeci Kupi i, iako je poznata priča da je bilo toliko riječnih lađa da vam za prelazak na drugu obalu nije trebao most – bilo je dovoljno preskakati s lađe na lađu, činjenica je da je u drugoj polovici 19. stoljeća promet bio svega 25 000 tona, što je u usporedbi s prometom na Rajni i Dnjepru (više od 1 000 000 tona) bilo izuzetno malo. Dobro, nije Kupa Rajna, ali ipak je možda moglo biti i bolje. 

Činjenica je da je u Karlovcu prevladavala trgovina sve do dolaska željeznice 1873. godine. Važnu ulogu za razvoj grada imali su obrtnici i bogati trgovci, a oni nisu radili na razvoju industrije. Unatoč tomu, moramo priznati da se prva industrija razvila na temelju kapitala od trgovine Kupom. Radna snaga stizala je iz okolnih sela i uključivala se u rad prve industrije na području Karlovca – tekstilne i prehrambene. Poznato?

Visit Karlovac blog
Izvor: KAfotka.net

Napoji i nahrani

Najstarija prehrambena industrija bila je pivarstvo! (Piva je prehrambeni proizvod u mnogim zemljama.) Znamo da je proizvodnja piva bila još u 18. stoljeću. Vjeruje se da je bila i prije, samo što se radilo na crno zbog vojne uloge grada. Amerikanci misle da su oni izmislili prohibiciju. Gdje su oni bili kada su Karlovčani imali prohibiciju! Kao službeni početak proizvodnje piva uzima se 1854. godina kada je barun Nikola Vranyczany otvorio prvu pivovaru na imanju Perhovo (gdje je manje-više pivovara i danas). U sklopu pivovare bila je i pivnica jer se pivo proizvodilo i prodavalo/konzumiralo. Nije bilo mogućnosti dužeg čuvanja pa je najsigurnije bilo odmah ga i popiti. 

Osamdesetih godina 19. stoljeća proizvodnja piva nakratko zamire i umjesto toga proizvode se peći i glineni proizvodi. Krajem 19. stoljeća (1896.) Đuro Aschenbrenner iz Sarajeva otvara pivovaru i od tada nam je više nitko nije pokušao zatvoriti, samo je mijenjala vlasnike i imena. 

Kada smo se osigurali da nećemo biti žedni, paralelno smo pokrenuli i mlinarsku industriju (19. stoljeće). Mlinovi su postojali i prije, ali su kao pokretač koristili isključivo vodu (mlinice – vodenice). Od kada su uveli turbine na paru, tzv. mlin na čigre, to se smatra industrijskom proizvodnjom. Motor je uvezen iz Belgije, stoga su ga zvali belgijski mlin, i bio je prvi takav u Hrvatskoj. Gdje je nekada bio mlin na čigre uz rijeku Koranu, kasnije je otvorena tvornica Vuna.

Kada imaš brašna, lako je umijesiti krušne proizvode, a uz kruh treba i malo mesa da nastane sendvič. Tvornicu suhomesnate robe, masti i kobasica otvorio je Gombač 1918. godine. Osobito se hvalio i dičio činjenicom da nadgleda čitav put proizvodnje – od tova do gotova proizvoda. To je sigurno bilo dobro!

Početkom 20. stoljeća (1902.) netko je primijetio da je Banija dobro razvijena, a da nije dio grada, stoga su je pripojili. Ondje je još od 1888. godine radila tvornica octa i likera (pitam se kako to ide skupa), a od 1900. godine tvornica octa i sode (ovo već ima smisla). Rafinerija biljnih ulja radila je od 1919. godine, a možemo se hvaliti da smo imali i proizvodnju slatkiša čak četiri godine (belgijski motor, slatkiši… pitam se tko je pojeo sve praline).

Ako vam se čini da je prodaja zdrave vode rezervirana za 21. stoljeće, prevarili ste se. Karlovačka kiselica je oko 1880. godine na sat crpila 700 l vode, koristila reklamu (!!!), izvozila i čak je prodavala kao lijek od kolere. Za zdravlje je važna kemijska industrija koja je u Karlovcu najviše proizvodila sapune i svijeće. Postoji podatak da je godišnje proizvedeno deset vagona svijeća, što je bilo najviše u tadašnjoj Kraljevini SHS.

Visit Karlovac blog
Izvor: KAfotka.net

Odjeća (ne) čini čovjeka

Karlovac je u 20. stoljeću zasigurno bio jedan od najpoznatijih gradova s tekstilnom industrijom. Prerada tekstila postojala je već u 18. stoljeću u Ozlju, Turnju i Dugoj Resi (kako joj i ime navodi).Prva tekstilna tvornica bila je na Švarči, a između dva svjetska rata u Karlovcu su otvorene čak 22 tvornice. Da, dobro ste čuli – dvadeset i dvije! Kako sve u poslovnom svijetu ima dobru računicu, tako je i ovaj broj zbog pametnih stranaca koji su ovdje otvarali tvornice zbog poreznih olakšica, besplatnog zemljišta i radne snage. Dobra prometna povezanost i blizina željeznice utjecali su da ih je najviše bilo na Rakovcu i na Baniji. Vuna je imala oko 500 radnika, a ostale tvornice u prosjeku stotinjak. 

Zanimljiva je usporedba da je 30-ih godina 20. stoljeća samo Zagreb imao više zaposlenih u tekstilnoj industriji od Karlovca i Duge Rese zajedno. Ako još malo proširimo zbrajanje, Karlovac, Duga Resa i Varaždin zapošljavali su 50 % ukupnog broja radnika zaposlenih u tekstilnoj industriji. Iako je tekstilna industrija bila najproduktivnija, plaće su bile vrlo male. Žene su radile za plaću nižu od minimalne, a muškarci su imali dva dinara više od minimalca. Uz obaveznih 10 sati rada dnevno, poslodavci su se dosjetili i uveli „učenje“ za nove radnice (samo za žene), stoga su one često radile besplatno nadajući se da će, kada „nauče“, biti i plaćene.

Gotovo do kraja 20. stoljeća, svaki pravi Karlovčanin nije se kupao nizvodno od Banijanskog mosta. Razlog je bila tvornica kože. Kožarstvo je na obali Kupe postojalo od 18. stoljeća, a prva tvornica otvorena je 1880. godine. Bila je vrlo uspješna. Najviše je robe išlo u izvoz. Kožarstvo se razvijalo i 1920. imali smo nekoliko tvornica koje su obrađivale kožu. Razvoj je doveo do toga da je kod nas bila jedina proizvodnja lak kože. 

Visit Karlovac blog
Izvor: KAfotka.net

Od zvuka strojeva do priča kustosa

Građevinska (ciglana Ilovac 1906. godine) i drvna industrija osiguravale su kvalitetniju gradnju, a proizvodnja struje u ozaljskoj Munjari od 1908. godine označava velik napredak za čitav ovaj kraj. Nismo baš dobro gospodarili svojim pa je 25 % iskorištavanja šuma bilo za domaće proizvođače, a ostatak za strance.

Iako je metaloprerađivačka industrija relativno mlada (20. i 21. stoljeće), njezina uloga i razvoj nipošto nisu zanemarivi. Prva tvornica bila je u vlasništvu Ignaca Jellenca koji je u 19. stoljeću proizvodio limene štednjake. Dvadesetih godina 20. stoljeća grade se slične tvornice u cijeloj državi i tržište se otvara prema inozemstvu, što dovodi do propasti. Norveški koncern koji od 1919. godine posluje u Karlovcu, uglavnom na Rakovcu, kupuje Jellencovu tvornicu i Lav – tvornicu jedaćeg pribora te nastavlja s radom. Karlovačka tvornica potkivačkih čavala Mustad poslovala je do kraja 20. stoljeća i to po stogodišnjim tehnološkim principima. Proizvodili su čavle za potkivanje konja, magaraca i deva, a izvozili su ih na svih pet kontinenata. Iz toga vremena i danas imamo sačuvanu zgradu Mustada kojoj je novi vlasnik, zaljubljenik u industrijsku baštinu i sam industrijalac, Mikšić namijenio ulogu za vječnost – Muzej industrijske baštine. Tako će se u nekadašnjih proizvodnim halama, umjesto zvuka strojeva i proizvodnje, uskoro moći čuti priče i žamor onih koji će o bogatoj karlovačkoj povijesti industrije poučavati mlade naraštaje. Ako budu dovoljno glasni, možda potaknu i strojeve da opet prorade.  

Pročitajte i ovo:

Kultura i baština

Grab sačuvan u Grabriku

Grabrik je mali grad unutar grada Karlovca te je, unatoč svemu potrebnome u modernom načinu života, jedna od najzelenijih gradskih