Karlovac je grad u parku – to svi znaju. A znate li koliko parkova ima Karlovac? Rekli biste puno. Svaki dobar Karlovčanin smatra svaki šanac parkom, svaku zelenu površinu s cvjetnjakom isto tako naziva, ali parkova službeno zavedenih tim imenom imamo – samo jedan!
Pri dolasku u centar grada, čim neki putnik prijeđe Banijanski most, s desne strane u Gundulićevoj ulici dočeka ga prekrasno uređena zelena površina u čijoj se sredini odmara Leptir. Skulptura autora Daniela Butale postavljena je ovdje 2006. godine kada je dovršen veliki projekt Rotary kluba Karlovac u kojemu su prikupljali i financirali razminiravanje gradskih područja. Kao što je leptir primjer preobrazbe neuglednoga (ružnoga) u lijepo – iz gusjenice se pretvara u leptira, tako i ovaj Leptir pokazuje promjenu iz zlih ratnih vremena u ljepši život. Samozatajni Butala, zaslužni karlovački akademski slikar i crtač koji je svojim pedagoškim, umjetničkim i humanitarnim radom obilježio slikarstvo Karlovca i Hrvatske, stvarajući Leptira, stvorio je još jedno djelo koje odiše karlovačkim ozračjem. Kao da ga je stvorio dječak koji je rastao s tim jedinstvenim poljima, rijekama i prirodom.
Stajao je Leptir gotovo neprimjetno godinama. Oni malo iskusniji sugrađani znali su da je Butala njegov autor, ali malotko je zapravo prošetao i promotrio Leptira izbliza. Ako mu se približite i dotaknete njegova krila, osjetit ćete da ona titraju. Iako su izrađena od teškog, tvrdog materijala, iznenađuje njihova lakoća i prozračnost. Šetajući oko postolja na kojemu Leptir odmara, primijetit ćete da krila dobivaju boju i mijenjaju je, ovisno o tome s koje strane gledate. Skulptura je umjetničko djelo u prostoru i promatra se sa svih strana. Takvim promatranjem šupljine na krilima poprimaju boje neba, zelenih krošanja, raznobojnih fasada susjednih zgrada… I svaki puta kada ponovite promatranje, boje će biti drugačije ovisno o tome kakvo je vrijeme ili koje je doba dana. Pred nekoliko godina (2017.), kada je Daniel Butala preminuo, ova zelena površina dobila je ime Park Daniela Butale, i time postala prvi park u Karlovcu.
Ali vratimo se samo malo vremenski unatrag, u vrijeme kada je ovdje bio rubni dio grada, kada su još bedemi stajali u svoj svojoj visini, a šančevi bili ispunjeni vodom. U to vrijeme upravo na ovome mjestu pokapali su mrtve stanovnike s Gaze (starije od Karlovca) i one koji su unatoč zabranama podizali montažne kućice i priručne radionice da bi svojim obrtničkim uslugama omogućili i olakšali život unutar bedema. Budući da se grad širio, mijenjala su se vremena i odluke, stoga je groblje moralo biti napušteno, ali ne i zaboravljeno. Možemo reći da upravo ovdje gdje Butalin Leptir širi svoja krila, prošlost i sadašnjost skladno žive za mirnu budućnost.
