Ponekad su najbolje stvari one besplatne. A po besplatno se dolazi na sajam.
Petak je u Karlovcu. Neki prošli petak. Neki od prije barem 50-ak godina. Petkom se na središnjem trgu u Zvijezdi skupljaju trgovci, majstori zanatlije, preprodavači. Svi dolaze u Karlovac donoseći svoje proizvode. I tako već skoro 400 godina. Prvih 40-ak dali su nam subotu, a onda je Ferdinand Treći 1639. potpisao da to bude petak. Naš sajmeni dan jedan je od najstarijih u Hrvatskoj na petak.
U početku je ovaj trg bio namijenjen vojsci, ali taj jedan dan u tjednu dolazili su trgovci i opskrbljivali vojsku i malobrojne civile svim onim sitnim potrepštinama koje su im trebale za život. Češalj, cipele, komad odjeće za spavanje… Velika oprema potrebna za vojsku, naoružanje i slično, dolazilo je lađama, Kupom.
Najviše su ovamo dolaze žene. Zato se ovaj plac zvao i „ženski plac“. Uglavnom su klupe bile postavljene na dijelu trga od zdenca, prema kaldrmi (sjeverna strana, prema ljekarni). Bilo je tu nekoliko redova drvenih štandova s nadstrešnicama i klupama (dio je bio sa suncobranima) na kojima su se prodavali perad, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi te povrće. Do kaldrme su se pružala prodajna mjesta mesara – mesnice na pokretnim kolicima s krovićima. Nasuprot njima, s druge strane kaldrme prodavalo se voće. Riblja je tržnica bila u Generalskoj ulici (danas Frankopanska), a tzv. stara krama u Florijanskoj (danas Draškovićeva, kod vatrogasaca).
Trgovci su živjeli „od petka do petka“ jer petkom se ovdje jako puno zaradilo. Ako je bila kiša, slijedio bi tjedan mrzovolje i štedljivosti. Često su gledali prema križu na Presvetom Trojstvu – okretao se prema vremenu. Ako je bio okomit na Hauptstrase, danas Radićevu ulicu, znali su da se vrijeme mijenja.
Ako bi na petak pao kakav blagdan ili praznik, pomaknuli bi sajam na četvrtak pa je Karlovac jedini dan gdje je četvrtak zapravo petak.
Svatko je ovamo dolazio po nešto. Netko je donio, netko odnio. Štefa iz Mekušja donijela je sir, mirisan i slasan. Anka iz Drežnik Grada nije puno donijela u košari, ali zato je puna priča iz svojega kraja. Skupila je glavu s Rezikom iz Vivodine i pričaju o tome tko se oženio, a tko neće nikada. Pričaju i o tome da susjedova mala nije došla kući spavati… Imat će o čemu pričati i za devet mjeseci. Evo, stigao je i Marko iz Ogulina. Svi znaju da on ima najbolje zelje. Umrla mu je žena pred godinu dana, a još je u snazi. Ima ponešto i u kesi. Udavače ga rado gledaju i smješkaju se. Ponekad su najbolje stvari one besplatne. Dok su virili u košare i na klupe, mnoge vijesti su se prenosile, a dobre vijesti treba širiti dalje. Tako se oduvijek ovdje radilo. Činite tako i vi!
Širite dobru priču o Karlovcu, našemu gradu koji ima još toliko skrivenih kutaka, a mi smo ih za vas pospremili u ove redove.
